04 tra Josip Peklar i Zrinjevac imaju štosnu zajedničku priču koja bu vam uljepšala dan
4. travnja 2022.
Piše: Maja Elez
Proljetni dani, lijepo vrijeme i buđenje prirode znak su da će zagrebačkim parkovima i šetnicama uskoro zavladati prirodni cvjetni aranžmani koji budu okitili najdraži grad. Tijekom cijele godine marljive ruke i kreativne cvjetne ideje zaposlenika Zrinjevca brinu se da grad uvijek izgleda bajkovito. Proljeće i cvjetni mirisi potaknuli su nas na istraživanje o prvom zagrebačkom školovanom vrtlaru koji se zval Josip Peklar.
View this post on Instagram
Slovenija, Češka, Nizozemska, Francuska…
Josipa Peklara od mladih je dana furt interesiralo vrtlarstvo. Iz rodnog je Maribora prešel na dvor u Schleintzu gdje je izučio vrtlarstvo.
Ispit iz botanike na Sveučilišnom botaničkom vrtu u Pragu Peklar je položio s uspjehom te je nakon Praga putovao u Nizozemsku, Francusku, Njemačku i Belgiju kak’ bi svoj zanat i talent dodatno usavršil.
Nakon povratka u domovinu, dugo je vremena radio kao nadvrtlar za puno grofova te je uređival i vrtove na Bečkoj svjetskoj izložbi.
ŠKICNITE I OVAJ ŠTOSNI ČLANAK:
Las Vegas u katedrali: Evo zakaj je Gold Coast Casino više od 20 godina dio zagrebačke prvostolnice
Šest godina i tisuću foriniti
Od 1873. godine radil je kao nadvrtlar kod „zagrebačkog stožernika“ sve dok „stožernik“ nije odlučil drugačije voditi vrtove i sve vezano uz njih. Peklar, morajući naći novi posel, odlučio se prijaviti za „poziciju“ zagrebačkog gradskog vrtlara.
Smatral je kak’ je on baš idealna osoba za taj posel zato kaj bi uz svoje vrhunsko baratanje hrvatskim, slovenskim, češkim, njemačkim i francuskim jezikom te praćenjem hortikulture u navedenim zemljama Zagrebu dost pomogel u vidu napretka hortikulture.
Gradska je skupina Peklara 7. prosinca 1878. izabrala za gradskog vrtlara koji bi idućih šest godina radio za godišnju plaću od tisuću forinti te čiji bi rad kontrolirao građevni ured.
18 područja
Pri sklapanju ugovora bili su točno određeni vrtovi, drvoredi, parkovi i perivoji koje je Peklar morao održavati.
Sveukupno ih je bilo 18, a među njima su se našli i Zrinjski trg, Strossmayerovo šetalište s ravnicom Grič, nasad na Jezuitskom trgu, javni perivoj u Mirogoju i drugi.
Uz točno određene prostore, u ugovoru je stajalo da je potpisnik obvezan na svoj trošak pribaviti svo cvijeće, drveće, grmlje te da je svake godine do 30. rujna Gradskom poglavarstvu podnijeti na odobrenje svoj godišnji plan rada.
ŠKICNITE I OVAJ ŠTOSNI ČLANAK:
Doznajte u kojem biste dijelu grada živjeli da ste kupili stan u Zagrebu prije 120 godina
Od 18 do 10
Peklarov je doprinos Zagrebu bil veoma velik, no njegov je rad također nailazil i na kritike. Najčešće su to bile kritike zanemarivanja određenih područja, no bilo je i ozbiljnijih prijava za čiju se vjerodostojnost sumnja s obzirom na to da su prijave bile anonimne.
Pri obnovi ugovora, 25. siječnja 1884. godine broj područja koje bi Peklar trebal održavati pao je s 18 na deset uključujući Vrazovo šetalište, Strossmayerovo šetalište i Grič, Sveučilišni perivoj i druge.
PHOTO © Zrinjevac
Adut u rukavu
Pri spomenutome natječaju 1884. još jedan adut kojeg je Peklar imal u rukavu bilo je risanje. Peklar je sam predlagao i crtao hortikulturna rješenja svih terena.
Prvi podatak o Peklarovu osnivanju nasada nalazimo u izvješću iz 1885. godine u kojemu navodi da planira napraviti nove nasade na glavnom groblju Mirogoju, nasade oko svih gradskih pisoara, nasade pokraj Kratzelove kuće u Streljačkoj ulici te da u svim postojećim nasadima namjerava zasaditi sve ono što nedostaje da budu još ljepši.
ŠKICNITE I OVAJ ŠTOSNI ČLANAK:
Telefonski dvojnik: „Suseda, lepo vas prosim, spustite slušalicu. Fakin bu me nazval!“
Kuća u Savskoj
Vrlo važan korak bil je osnivanje rasadnika. Rasadnik je osnoval sam Peklar te se on nalazil uz obiteljsku kuću na Savskoj cesti u kojoj je tad Peklar stanoval s obitelji.
Gradski su zastupnici dva puta pregledali rasadnik te je do 17. lipnja 1887. raslo oko 100 000 drveća, grmlja i biljaka na površini od šest jutara zemljišta.
Tuškanac, Josipovac, Zrinjevac
Kak’ smo već i spomenuli Peklar se brinul i za Tuškanac. Za sve nasade na Tuškancu nabavil je 500 smreka, 300 javora, 20 kestena i mnoštvo drugoga drveća iz svog rasadnika. 18. prosinca 1890. održana je sjednica Odbora za ispitivanje Osnove za uređenje parka u Tuškancu i na Josipovcu.
Na sastanku je usvojen tlocrt za Josipovac kao i sva nabavka drveća i grmlja i to sve prema Peklarovu planu.
Uz Josipovac, Peklar se brinul i za Zrinjevac. Njegovo prvo djelo na Zrinjevcu napravljeno je 22. prosinca 1890. kada je predložio da se devet platana na sjevernoj strani Zrinjevca zamijeni lipama zbog bolje estetike.
Kada je gradski vijećnik Teodor Malin predložio rješenje problema postavljanja glazbenoga paviljona, postavivši ga u sredinu, Peklar je napravil i detaljan nacrt vrsti i sadnji novog bilja.
Osim toga, brinul se da Zrinjevac bude u punom cvatu i raskoši ponekad mijenjajući cvijeće i po četiri puta godišnje.
PHOTO © Zrinjevac
14 godina
Dana 31. prosinca 1892., nakon punih 14 godina, Peklar prestaje sa svojim radom. Njegov nasljednik, Franjo Jeržabek dužnost je preuzeo u ožujku 1893.
Iza Peklara i njegovog svestranog karaktera i raznolikih ideja ostao je veliki trag na tadašnju, ali i sadašnju hortikulturu. Do 1891. vrtlarija grada Zagreba davana je pojedincima u zakup na temelju šestogodišnjeg ugovora. Ti su se pojedinci brinuli o „svekolikim gradskim nasadima“, a nakon Peklara osnovana je 1893. Gradska vrtlarija – preteča današnjeg Zrinjevca.
Osim kaj je bil ispred svog vremena i uvijek moderan, Peklar nam je dokazal da svaki posao kojeg obavljamo sa srećom i zadovoljstvom rezultira najboljim mogućim ishodom.
Izvor:
- Helman, T. (1994). Doprinos gradskog vrtlara Josipa Peklara vrtnom i parkovnom oblikovanju Zagreba 1878.-1895., Prostor, Vol. II. (1994). No. 1-2 (115-134)