08 velj Ovo je najljepša zagrebačka ljubavna priča o kojoj bi se trebala snimiti serija
8. veljače 2022.
Piše: Matea Mitak
Ziher su neki od vas odmah skužili o komu se točno dela, al’ ak’ još ne znate dopustite da vam predstavimo u mjesecu zaljubljenih najljepšu zagrebačku ljubavnu priču Ljerke pl. Šram i Milivoja Dežmana.
Gospon Milčec je u svojoj knjizi izvrsno ispričal kak’ se sve među njima zbilo, a mi vam donosimo presjek njihovog poznanstva koji je tragično završil. Neke su priče prolazne, ali ova se ne zaboravlja.
Ovak je započela najljepša zagrebačka ljubavna priča
Obitelj Dežman u Zagreb je došla s Kvarnera, a baš je mali Milivoj bil prvi rođeni Zagrepčanec. Iako su i Šramovi dojdeki, Ljerkin je tata rođen u Zagrebu. S obitelji je živel na ćošku Mesničke i Streljačke. U istoj je ulici pet mjeseci nakon Milivoja rođena Ljerka.
View this post on Instagram
Tak blizu, jer Dežmani su živeli u Mesničkoj, a karijerno kak’ da su na Slemenu i Jarunu. Ona se bavila glumom, on se školoval za doktora.
U Zagreb na ferije
Kad se Dežman nakon prve godine studija u Grazu spremal u rodni grad na ferije, nije mogel ni slutiti kak’ za njegovom simpatijom iz mladosti luduje celi Zagreb. Gledal je njezinu izvedbu u gornjogradskom kazalištu skroz zacopan.
Nije bil jedini.
Svi su za njom žudjeli. On je imal prednost, znal ju je, mogel je s njom nakon predstave popričati, ne samo o njenoj izvedbi, već o internim stvarima. Imal je on, tad je shvatil, u sebi dovoljno ljubavi za oboje.
Nasuprot njoj, o čijoj se ljepoti piše i denes, Milivoj Dežman nije bil konvencionalno privlačan.
Zbog tog je odlučil, vođen svojim osjećajima, da bu postal uspješni doktor i cijenjen u društvu, kak’ bi time privukel pažnju mlade Šramice.
Svaki je svoj boravak u Zagrebu provodil u njenu društvu, koristivši prednost koju je imal, jer ju je oduvek znal. Postavil se zaštitnički, nikad ne gubeći nadu da bu njegova naklonjenost jednog dana bila uzvraćena.
Na relaciji Beč-Zagreb pisal joj je opširna ljubavna pisma, zamišljajući njenu figuru s tankim strukom, zrelim grudima i bijelu, sedefastu put koja se prelijevala u ružičasto.
Pisma koja nikad nije poslal.
A onda… jedan dan… srce ga je štrecnulo.
Škicnite i ovaj štosni članak:
Ovo škvadri iz centra Zagreba ide na živce
Nesretne zaruke
Vijest da se Ljerka Šram zaručila pogodila ga je nemjerljivo. Toliko da nije ni htel pitati za koga.
A to je bil pravi škandal!
Kćer potpredsjednika Hrvatskog sabora dala se fakinu, koji je nakon nekoliko krupnih pronevjera nestal iz Zagreba. Na Šramicu nije mogel prestati misliti, ali se fokusiral na karijeru.
Znal je ionak da mu se u Zagrebu rugaju kao nasamarenom i ostavljenom ženiku. Ljerka i njezin novi suprug vratiti su se s medenog mjeseca taman pred otvorenje novog kazališta.
U jednoj od dvaju predstava koje su se igrale na otvorenju, veliku ulogu imala je baš ona.
Šramica je bila pojam ljepote za tadašnje doba. Često se pisalo o njenoj figuri, lepim plavim očima, struku i neospornoj karizmi zbog koje je zračila.
Poznal ju je celi grad jer bila je vrsna glumica zagrebačkog HNK-a. Na svečanom je otvorenju kazališta Ljerka Šram igrala na pozornici dok ju je u gledalištu očarano gledal car Franjo Josip I. koji je u Zagreb došel prerezati vrpcu na otvorenju.
View this post on Instagram
A Milivoj, njemu je najteže palo kaj je na plakatu najave predstave pored Ljerkina imena pisalo gđa.
„… u svojem nemoćnom bijesu jako želim da joj vrat skrha, zlobno želim da se posvađaju. Lažem kad velim da joj želim sreću. Nije istina. Volio bih je vidjeti u blatu – da je onda mogu izdići…“
pisao je te, za njega iznimno teške 1895., Dežman u svojim intimnim bilješkama.
Uspel je doktorirati i idućeg se leta vraća u Zagreb di se zaposlil u bolnici na uglu Ilice i Gajeve.
Nadolazeće razdoblje bu za njega plodonosno na poslovnom, a najporaznije na intimnom planu. Nije baš imal izravnog kontakta s Ljerkom, osim nakon predstava.
Počel je i on pisati kazališne komade, navek s njom na umu. Sve kaj je radil na umjetničkom, autorskom/kritičarskom planu, delal je kak’ bi joj se približil.
Onda se Zagrebom počela širiti vijest da je Aleksandar Isaković, suprug Ljerke Šram i viši činovnik Prve hrvatske štedionice pronevjeril veću svotu i s tim se penezima odtepel iz Zagreba.
Škicnite i ovaj štosni članak:
Telefonski dvojnik: „Suseda, lepo vas prosim, spustite slušalicu. Fakin bu me nazval!“
Bolnica Brestovac izgrađena na temeljima istinske ljubavi
Dežmanova je karijera njega odvela u osnutak akcije po kojoj bu ostal poznat do danas.
Delal je s bolesnima, radnicima.
Prihvatil se liječenja i suzbijanja tuberkuloze, koja je tad bila najteža i najviše raširena bolest u to doba.
On je praktički započel socijalnu medicinu kod nas. Od kad se Šramici raspal brak, u kojem je dobila sina Sašu, Milivoj je obnovil svoj odnos s njom.
Spletom okolnosti, njegova se mila Ljerkica razboljela.
I to fest.
Njezina ih je bolest zbližila. Bolovala je od tuberkuloze.
Ljerka je bila sve gore, nije mogla kašalj zaustavljati ni kad je glumila, rupci su joj od iskašljavanja bili krvavi.
Dežman je uložil sve svoje znanje i iskustvo da bi ju čim duže održal na životu. Ostavljenu, bespomoćnu i bolesnu, prigrlil ju je i skrbil za nju kak’ god je mogel.
Živeli su odvojeno, ali svi su u Agramu brujili o njihovom divljem braku, iako je on neovisno o tim zlim jezikima brinul o njoj i njenom sinu.
Istovremeno, on postaje glavni urednik Obzora, najutjecajnijeg zagrebačkog dnevnog lista.
Taj bu utjecaj iskoristil kak’ bi otvoril prvi sanatorij za liječenje tuberkuloze na prostorima jugoistočne Europe.
Ljubav prema Ljerki i njezina bolest ga je potaknula na izgradnju lječilišta. Za nju je bil spreman napraviti sve, a to je izgradnjom Brestovca i dokazal. Gospon Dežman bil je čovjek od djela!
Brestovac – bolnica na iskrčenom brežuljku Medvednice otvara se 22. svibnja 1909.
Tužan kraj najljepše zagrebačke ljubavne priče
Među prvim je pacijentima, naravno, bila Ljerka Šram. Iako su djelatnici davali sve od sebe kak’ bi Ljerkicu spasili, nažalost nakon godina borbe, bolest je bila jača.
„Danas u 9 sati u jutro oprostila se nakon duge patničke bolesti od života, odlična hrvatska glumica, članica hrvatskog zemaljskog kazališta gđa. Ljerka pl. Šram. Okružena rodbinom i prijateljima, koji su joj olakšali tešku njezinu bolest, izdahnula je mirno i spokojno sa smiješkom na usnama kao da zahvaljuje smrti, što ju je riješila muka…“ objavio je Obzor 27. studenog 1913.
O tome kak’ je ovo podnesel njen Milivoj, pisal je kasnije prof. dr. Ivo Hergešić.
Kad je umrla, Dežman ju je svojim rukama položil u lijes i istog dana otputoval. Svoje je najteže tegobe uvek lečil putovanjima, iako je zapravo to više bil panični bijeg.
Ljerka je tad imala samo 39 godina.
Osvrnul se na svoj život i rad i sam Milivoj, koji je 1940. preminuo u ulici koja nosi danas ime Dežmanova ulica.
„Sve je to drek! Nešto jedino znači Brestovac.“
A Brestovac znači Ljerka Šram.
I tak 109 godina nakon njezine smrti ljubav Milivoja prema Ljerki i dalje živi u brojnim knjigama, sjećanjima, srcima i ljubiteljima Zagreba jer ova najljepša zagrebačka ljubavna priča nigdar se ne bu pozabila.
View this post on Instagram
ŠKICNITE I OVAJ ŠTOSNI ČLANAK:
August Šenoa pokazal je i dokazal kak’ se voli Zagreb
Izvor:
- Milčec, Z., (1987) Pozdrav iz Zagreba (161-186)