
22 ožu ‘Slaughterhouse road’ u Zagrebu: Otkrijte intrigantnu povijest i sve nazive ove zagrebačke ulice u kojoj su negda klali, proizvodili led i brali naranče
22. ožujka 2021.
PIŠE: Matija Mitak
Stari i novi nazivi zagrebačkih ulica kao i priče iza nastanka svake nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Tak i ova zagrebačka ulica ima zanimljivu priču koja bu vam se ziher dopala.
Naime, naišli smo na znanstveni članak i istraživanje gospona Krešimira Galovića koji je detaljno istražio nastanak Bauerove ulice čija je povijest brojnim Zagrepčanima pa čak i onima koji žive u njoj nepoznata.
Gospon Galović je tak zanimljivo opisal etape nastanka Bauerove ulice da nam je bila milina čitati. Zapisali smo si na papirek ono kaj nam je zapelo za okeco i potrudili se istankuti u ovom članku ono bitno kak’ bi upoznali još jedno lice ove zanimljive zagrebačke ulice.
Od semafora, gužve, žurbe i opreza u prometu, često ne skužimo u kojoj smo ulici, a pogotovo kaj se tu di prolazimo negda nalazilo. Sad kad ovo čitate u miru, otkrili bute ukratko zanimljivosti o nastanku Bauerove ulice u Zagrebu.
View this post on Instagram
Put koji vodi na Savu i dom egzotičnog bilja
U starim dokumentima ovu bismo ulicu pronašli pod nazivom „Put koji vodi na Savu“. Tak su nekad zvali današnju Bauerovu ulicu. Počeo je na istočnoj periferiji Laške Vesi. U to vijeme ni približno nije bila ulica kakvu danas poznajemo. Rudolf Strohal je rekao da je ovo kolni put koji vodi na vlaškoulička polja i vrtove. Da su nekada na tom području bili bogati vrtovi koji bi i dandanas svakom prolazniku oduzeli dah.
Ovaj je put ucrtan na dva plana grada Zagreba s okolicom iz 18. stoljeća na kojima nije bio ucrtan niti jedan izgrađeni objekt. Prvi je bio u sklopu „Prve zemaljske jozefinske izmjere“, a drugi u sklopu vojne rukopisne topografske karte cara Franje Josipa II.
Ono kaj je tada promijenilo vizuru ovog dijela grada bila je odluka biskupa Maksimilijana Vrhovca koji je dao urediti vrt na zapuštenom biskupskom zemljištu na Putu koji vodi na Savu. Angažirao je 1790. bečkog graditelja Josipa Reymunda koji je izradio projekte za vrtnu kuću, staklenike i gospodarske zgrade iza kojih se na Putu prema Savi pružaju uređeni vrtovi, kak je opisal gospon Galović u svom istraživanju.
Kak’ je to sve ‘zgledalo opisal je 1831. hortikulutralni stručnjak Mihalj Kunić. Galović je prenio njegove zapise u kojima je navedeno da se biskupski vrt pružao na deset jutara zemlje. Bio je uređen prema njemačko-francuskom stilu s ravnim alejama koje su se sjekle pod oštrim kutovima. Zgrade uz Lašku ulicu služile su kao staklenici za uzgoj egzotičnog južnog bilja poput limuna, naranči, granitnih jabuka, oleandara, lovora, maslina i sl.
Na području iza zgrada na Laškoj ulici nalazio se tzv. prednji vrt tj. voćnjak koji se protezao do prvoga kanala u smjeru današnje Martićeve ulice. Odmah iza njega se do drugoga kanala protezao povrtnjak koji su zvali srednji vrt. Na samom kraju bio je voćnjak tj. stražnji vrt.
Sve je završavalo s engleskim parkom u kojemu su bile zasađene breze. Južna je granica dosezala potok Medveščak kod križanja Bauerove i Zvonimirove. Uz jugositočnu se stranu ovoga puta nalazila velika oranica koja se tijekom 19. stoljeća nazivala „ispod vatah“ „bladnička oranica“ te „Galiufovo zemljište“.
PHOTO © Nepoznati autor i godina
Klaonica iz Puževe u Klaoničku pa južnije i u Lorkovićevu
Na flanjki Vlaške i „Puta prema Savi“ postojala je kuća u vlasništvu Matheasa Lukšića. To potvrđuje katastarski popis kao i popis stanovništva iz 1857. Bio je to najranije izgrađen objekt na području Bauerove ulice.
U drugoj polovini 19. stoljeća, ovaj se put polako, ali sigurno počeo pretvarati i formirati u gradsku prometnicu. Prijelomni je događaj bio premještaj gradske klaonice iz Puževe (današnje Jurišićeve) ulice na „Put prema Savi“. Ovo je ujedno obilježilo i početak urbanizacije ovoga dijela grada.
Put koji vodi na Savu preimenovan je u pomalo jeziv naziv – Klaonička cesta (eng. slaughterhouse road). Klaonica je započela s radom 1. svibnja 1865. Vrlo je zanimljiva priča o premještaju ove klaonice pa bi bila prava šteta samo u dvije rečenice opisati kaj je i kak’ delala, stoga bumo o njoj napisali baš poseban članak.
Klaonička cesta protezala se od Vlaške na sjeveru do potoka Medveščaka. Točnije na zapadnoj strani današnje Zvonimirove. Na tom se mjestu račvala jednim smjerom uz potok Medveščak prema Savi, a drugim prema Zavrtnici. Kada se izgradila Zvonimirova ulica kao i okolne ulice, ovaj je dio puta nestao.
Klaonička cesta mijenjala je ime i u Produljena klaonička cesta, Sajmište, a tijekom 1920-ih južni dio Klaoničke ceste nazvan je Lorkovićevom ulicom. Gradska je klaonica preseljena 1928. na Sajmišnu cestu (današnju Heinzelovu).
PHOTO © Naklada Orient, Digitalna NSK, oko 1939.
Klaonička od 1905. dom i Zagrebačkoj ledani
Klaonička cesta bila je i dom Zagrebačkoj ledani (tvornica leda s hladionicom mesa, jaja i drugog) koja je dala izgraditi svoje objekte početkom 20. stoljeća na zemljištu Marije Neidhardt. Ledana je bila izgrađena sjeverno od klaonice, a započela je s radom 1905.
PHOTO © Nepoznati autor, oko 1905.
Najintenzivniji period izgradnje
U dvadesetom je stoljeću Bauerova dobila izgled kakav nam je i dandanas poznat. Sjeverni i središnji dio ulice izgrađen je u nekoliko faza. Jednu od tih faza obilježila je i izgradnja stambenog kompleksa Nadarbine Zagrebačke nadbiskupije na području nekadašnjih nadbiskupskih vrtova na sjeverozapadnom dijelu Klaoničke.
To je današnji prostor između Vlaške, Bauerove, Martićeve i Ratkajeva prolaza nekima poznat pod nazivom Mali Vatikan.
Kada se 1928. srušila klaonica, izgradnjom bloka Bauerova-Brešćenskoga-Vojnovićeva-Zvonimirova bila je definirana jugoistočna strana Klaoničke do Zvonimirove. Najintenzivniji period gradnje u Klaoničkoj bio je od 1929. do 1936. kada je u ovoj ulici bio izgrađen najveći broj zgrada.
U tom su se periodu gradile i brojne uglovnice koje su stvorile nove ulične poteze, kak’ u svojem istraživačkom radu opisuje gospon Galović, Laginjina, produljena Martićeva, Lopašićeva te Brešćenskoga ulica.
Preseljenjem Zagrebačkog zbora (preteče Zagrebačkog velesajma) 1936. na tom su mjestu bili izgrađeni stambeni blokovi između Klaoničke ceste i Tomašićeve ulice. Od 1936. do 1940. na izgrađeni su blokovi Martićeva, Tomašićeva, Bulićeva i Lopašićeva te Martićeva, Bulićeva, Lopašićeva i Bauerova.
Od 1938. Klaonička se cesta zove po zagrebačkom nadbiskupu Antunu Baueru – Bauerova, a južni se dio ulice i dalje zove Lorkovićeva. Ime mijenja već 1947. u Josipa Kraša, a 1990. vratilo joj se današnje ime.
PHOTO © Nepoznati autor i godina
ŠKICNITE I OVE ŠTOSNE ČLANKE:
Teta Mina iz „Tko pjeva, zlo ne misli“ nam je primjer: Najte ovo delati kad dojdete v nečiju hižu
Trešnjevka zanavek u srcu: Zbog ovoga je kvart kojim se ponose oni koji su zrasli na Trešnji
Izvori:
- Galović, K. (2016), Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice, znanstveni rad
- Stanić, J. (2009), Preimenovanja zagrebačkih ulica i trgova, znanstveni rad