31 lis Sisvete u starom Zagrebu: Ovak su se negda Zagrepčani pripremali za svetkovinu Svih svetih
31. listopada 2021.
Piše: Matija Mitak
Sisvete u starom Zagrebu predstavljale su za brojne građane detaljnu pripremu kroz većinu listopada.
Čitajući novinske članke iz prve polovine 20. stoljeća, otkrivamo zanimljive detalje ondašnjeg Zagreba u pripremi za svetkovinu Svih svetih. Od pomno uređenih grobnih humaka, do uspoređivanja grobova s „cvietnjakom“, jasnih prometnih pravila, ali i izložbi vijenaca.
Otputujte više od stotinu godina unatrag i pročitajte kak’ su se negda Zagrepčani pripremali za Sisvete.
Živahni listopad i prodaja „vienaca“
Listopad je u Zagrebu bio živahan mjesec. Krasni jesenski dani i živopisne boje drvoreda mamili su Zagrepčane na ulice i trgove. Kraj listopada bio je dinamičan zbog posljednjih priprema za Sisvete. To tako inače biva prije svakog većeg blagdana. Novine su izvijestile:
„U glavnom gradu svuda je živahnije. U trgovinama, po ulicama, susrećemo posve nova lica, iz bliza i daleka. Svi dodjoše, da uoči Svih Svetih nakupuju što trebaju. U kinematografima gotovo nije moći dobiti mjesta. Prema Mirogoju već se sada opaža živahniji promet“, prenio je Jutarnji list 30. listopada 1912.
U istom je broju opisana i prodaja cvjetnih aranžmana i vijenaca za grobove. Iz članka se doznaje da su se vijenci prodavali na Preradovićevu trgu, no kako se 1912. preuređivao, trgovci su se preselili s Preradovićeva trga na Jelačić-plac.
„…Da radnje oko uredjenja Preradovićevog trga nisu u punom jeku, bio bi danas taj trg pun vienaca, koje su do sada razni trgovci vienaca u oči Svih Svetih prodavali. Oni će medjutim tu svoju trgovinu razviti na Jelačićevom trgu, pa su već kroz, čitavo jučerašnje poslije podne bili zaposleni postavljanjem stalaka za vience.“
Članak završava zanimljivim opisom listopadskog lišća koji štosno opisuje jesenski dan u samom središtu Zagreba, a veli ovak:
„Jučer poslije podne podigao se je vjetar, koji je ganjao u drvoredima Zrinjevca i Trga Franje Josipa baš nemilo požutjelo lišće i gradskim radnicima, koji su to lišće na vozove odpremali, zadavao sto briga, jer su morali tako reći to lišće loviti.“
PHOTO © Đuro Janeković, 1932.
Izložba „vienaca“ koja je oduševila brojne Zagrepčane
U povodu Svih svetih u Zagrebu se 1912. održala „Izložba vienaca i cvieća“ u Trgovinsko-obrtnom muzeju na Mažuranićevu trgu 27. Bila je to izložba nadgrobnih vijenaca, svježeg i umjetnog cvijeća koja je trajala do blagdana Svih svetih. Na izložbi su bili zastupani gotovo svi zagrebački trgovci cvijeća.
Neočekivano veliki odaziv Zagrepčana na ovu izložbu oduševio je sve trgovce koji su prodali gotovo sve što su mogli ponuditi. Ono što su ondašnje novine posebno istaknule je da su Zagrepčani uz nadgrobne vijence naručili i ugovorili ukrašavanje vrtova i prozora, ali i dekoriranja trgovačkih izloga umjetnim cvijećem.
„Razprodani su mnogobrojni vienci iz umjetnog cvieća, a dosta i svježega cvieća, napose za ukras soba. S obzirom na to polučila je ova izložba i tu svrhu, da se je proširio krug ljubitelja cvieća, rad kojih se naš Zagreb u novije doba počeo liepo izticati“ pisale su novine.
Mirogoj je postao pravi „cvietnjak“
Iz novinskog članka objavljenog 30. listopada 1913. doznajemo kakvi su vijenci Zagrepčanima najdraži.
„Koliko smo opazili, najviše se prodavaju vienci iz umjetnog cvieća.“
Zanimljiva su i novinarska opažanja mirogojskih grobova.
„Mirogoj je postao pravi cvietnjak. Grobovi su uredjeni, mnogi obnovljeni, a svi su gotovo ukrašeni raznobojnim krizantemama, koje vrlo gode oku. Kako je vrieme liepo i toplo, to dnevno dolazi na Mirogoj na tisuće ljudi, jedni rede grobove svojih milih i dragih, a drugi da uživaju u onoj ljepoti cvieća, kojom sada Mirogoj obiluje.“
Građane koji su posjećivali grobove svojih milih uljudno se zamolilo i da ne gaze po grobovima. To se često događalo u blizini grobova nad kojima su pojedina pjevačka društva iskazivala počast pokojnicima.
View this post on Instagram
Regulacija prometa prema Mirogoju
Promet u Zagrebu za vrijeme Svih svetih početkom 20. stoljeća slično se regulirao kao i danas. Svake se godine u medijima detaljno pojašnjavalo kako će biti krajem listopada i početkom studenog reguliran promet od središta Zagreba do Mirogoja. Novinski članak objavljen 31. listopada 1913. prenosi prometne informacije:
„…Bezuvjetno se zabranjuje svaki kolni promet u Novoj Vesi bilo u kojem smjeru.—Kola, koja voze na Mirogoj, imadu kretati ili preko Kaptola, pa obići Novu Ves Zvonarničkom ulicom i dalje cestom na Medveščaku ili preko Mlinske i Mirogojske ceste. Sva se kola i kočije imadu s Mirogoja u grad vraćati preko Bieničke ceste i Ribnjaka, a automobili Bieničkom i Voćarskom cestom, te Vončininom ulicom. Za vožnju tramwayskim kolima na Mirogoj izdavat će se vozne karte samo na toj prugi, pa se prelazne karte u tu svrhu ne će moći rabiti.“
View this post on Instagram
Moglo se završiti i u zatvoru
Uz prometne se regulacije upozoravalo i na poštivanje reda tijekom vožnje tramvajem. Oni koji su prekršili odredbe mogli su završiti u zatvoru, stoga je Zagrepčanima bilo pojašnjeno kako držati red.
„Upozoruje se p. n. obćinstvo, da točno pazi u tramwayskim kolima na mjesta odredjena za ulaz i izlaz, te da prigodom ulaženja i izlaženja drži red. Prekršitelji ove odredbe kaznit će se u smislu §. 102. cesto-redarstvenog reda za grad Zagreb globom od 2 do 200 kruna odnosno zatvorom od 6 sati do 14 dana. —Gradsko poglavarstvo. U Zagrebu, 18. listopada 1913. Gradski načelnik: Holjac.“
Novinski članak objavljen 31. listopada 1912. prenosi da će redarstvena straža posvetiti pažnju svakom tramvaju kako ne bi prometovao natrpan.
„…Naročito će u tom pogledu pružiti asistenciju tramwayskim namještenicima (vozarima, kondukterima, kontrolorima i t. d.), kad ju zatraže, te one, koji bi u kolima bili prekobrojni i koje rečeni namještenici kao takove označe, pozvati, da sidju s kola, a ako se ne bi pokorili, na uljudan način i s taktom s kola odstraniti.“
U istom je novinskom članku bilo zapisano i upozorenje prosjacima.
„Nadalje će biti prosjaci, koji budu na dan Svih Svetih na cestama, što vode do groblja, odstranjeni, odnosno i uapšeni.“
Stari su se Zagrepčani trudili da na ovaj jedinstveni dan u godini sve prođe bez ikakvih teškoća. Mnoge smo njihove tradicije nastavili, neke smo malo izmijenili, a neke ubacili. Jedno je ostalo isto. 1. studenoga posjećujemo vječna počivališta dragih pokojnika koji žive našim u srcima i sjećanjima.
PHOTO © Nepoznati autor i godina
Škicnite i ove štosne članke:
Ovo su znakovi da niste iz Zagreba po kojima bu vas skužil svaki Zagrepčanec
Teta Mina iz „Tko pjeva, zlo ne misli“ nam je primjer: Najte ovo delat kad dojdete v nečiju hižu
Kak’ u rekordnom roku zdići tlak svakom Purgeru
Izvori: